Cerca nel blog

sabato 16 novembre 2013

Cavallerizza



Chi vuole comprare con me la Cavallerizza?


Informazioni


La Cavallerizza di Torino chiude per l'ennesimo taglio, questa è la mia proposta...nelle "informazioni" il diario di tutti i miei post.
Descrizione
CHI VUOLE COMPRARE CON ME LA CAVALLERIZZA?


Per chi non lo sapesse, il Teatro Stabile di Torino, dopo aver subito l'ennesimo taglio di 700 mila euro dal bilancio di quest'anno, ha deciso di chiudere la Cavallerizza, che ha un costo di 300 mila euro l'anno. La Cavallerizza intera costa 12 milioni di euro ma se 3000 persone dessero 100 euro l'anno io, come penso quasi tutti i colleghi della mia generazione, lo gestirei volentieri, anima e corpo, per far scoprire alla città cosa sono davvero capaci di fare i "giovani"!

IL PIANO D’AZIONE (uso il tempo presente, non il condizionale, perché voglio agire adesso, senza condizioni. Uso la prima persona singolare perché parto assumendomi tutte le responsabilità ma non vedo l’ora che sopraggiunga un plurale, che trasformi tutti gli “io” in “noi”):

Per prima cosa faccio nascere questa pagina, approfitto dell’era digitale per conoscere subito chi di voi sarebbe disposto a sostenere le spese della Cavallerizza con 100 euro l’anno.
ATTENZIONE! Se cliccate mi piace su questa pagina significa che lo farete quando arriverà il momento di poterlo fare. Siate onesti con voi stessi.

In secondo luogo chiedo ad un/una giovane giornalista competente e agguerrita di accompagnarmi in questa avventura, documentando ogni passo con una sorta di diario di bordo digitale, accessibile a tutti.

In terzo luogo chiedo due appuntamenti:
1. Uno per sapere esattamente, nel dettaglio, a cosa servirà ogni singolo euro dei 300 mila che intendo raccogliere, metti caso che scopro di poter fare qualche taglio…
2. Due per avere la certezza firmata da chi di dovere di ricevere la gestione della Cavallerizza una volta raccolti i soldi.

A questo punto, appoggiandomi ad un sito di “raccolta soldi dal basso”, inizio la vera raccolta delle quote, con tutta la cura necessaria a fare sentire ogni sostenitore parte preziosa e fondante di una piccola rivoluzione che vuole coinvolgere tutte le persone che inorridiscono all’idea che la Cavallerizza possa diventare un centro commerciale.

Parallelamente al susseguirsi dei punti sopra descritti lavoro concretamente al progetto di gestione, mi circondo delle persone che, come me, vogliono restare, agire e trovare soluzioni e trasformo un sogno in una straordinaria realtà.

Non voglio andarmene,
voglio restare.
Non voglio arrendermi,
voglio agire.
Non me ne importa più niente dei colpevoli,
a me interessano solo le soluzioni.

Voglio poter nutrire, sviluppare e, perché no, migliorare ciò che di bello le generazioni prima di me hanno costruito. Senza presunzione. Non voglio distruggere, non voglio far finta di niente, non voglio urlare a schiene e portoni chiusi.
In fondo mancano solo i soldi, non le idee, non le persone.
E i soldi si possono raccogliere, uno ad uno. Ci voglio provare. E tu?

(Viren Beltramo)


Ko želi sa mnom kupiti Cavallerizzu ?
informacije
Cavallerizza Torino zatvara, još jedan rez , a ovo je moj prijedlog ... u " informacijama "dnevnik svih mojih postova .


Ko želi sa mnom kupiti Cavallerizzu ?


Za neobavijestene , Teatro Stabile di Torino , nakon što je pretrpjeo još jedan rez od 700.000 eura iz proračuna ove godine , odlučio je zatvoriti Cavallerizzu , koja je kosta 300.000 eura godišnje . Citava Cavallerizza kosta 12 miliona eura , ali ako nas 3.000 ljudi da 100 eura godisnje , kao što mislim da gotovo sve kolege moje generacije , vodila bih svojevoljno , tijelom i dušom , kako bi pokazali gradu  ono što su stvarno sposobni uraditi " mladi " !

AKCIJSKI PLAN ( koristim prezent , ne kondicional , jer želim djelovati odmah, bez uvjeta . Koristim prvo lice jednine preuzimajuci svu odgovornost , ali ja ne mogu isčekati da sve preraste u množinu , koja pretvara sve " ja" to " mi " ) :

Kao prvo, napravile sam ovu stranicu , iskoristite digitalno doba da odmah vidim ko bi bio spreman snositi troškove Cavallerizze od 100 eura godišnje .

UPOZORENJE ! Ako kliknete LIKE na ovoj stranici , znači da će to i učiniti kada dođe vrijeme za to. Budite iskreni prema sebi .

Drugo , ja trazim jednu mladu novinarku/novinara, kompetentnog  i žestokog, da mi se pridruže u ovoj avanturi , dokumentiraju svaki korak sa svojevrsnim digitalnim dnevnikom , dostupnom svima .

Treće , trazim dva sastanka :
1 . Jedan, da se tačno zna u detalje , za sta će trebati svaki pojedinacni euro od 300.000 € koje namjeravam skupiti , pretpostavimo da nađem nacina gdje mogu napraviti neku ustedu ...
2 . Drugo imati sigurnost , dokument potpisan od strane nadležnih institucija za upravljanje Cavallerizzom kad jednom prikupimo novac .

U tom trenutku , oslonjajuci na jedan od sajtova za "prikupljanje novca odozdo ", počinje stvarna  žetva kvota , uz svu potrebnu njegu  kako bi se svaki podrzavaoc  mogao osjetiti dragocjenim i kao  ucesnik u osnivanju vrijedan dio male revolucije koja želi uključiti sve ljude koji su užasnuti idejom da bi Cavallerizza mogla postati trgovački centar .

Paralelno s nizom koraka opisanih gore, radim konkretno na projektu upravljanja  , okružuena sam ljudima koje, poput mene , žele ostati , zauzeti se na pronalaženju rješenja i pretvoriti san u izvanrednu stvarnost.

Ne želim otići ,
Želim ostati .
Ne želim odustati ,
Želim djelovati .
Nije me briga nizašta o krivcima ,
Interesuju me samo u rješenja .

Želim njegovati , razvijati , i zašto ne , poboljšati onu ljepotu koju su generacije prije mene izgradile . Bez pretpostavki. Ne želim uništiti , neću se pretvarati kao da se ništa nije dogodilo , ne želim urlati u leđa ili u zatvorena vrata .
Na kraju, nedostaje samo novac , a ne ideje, ne ljudi .
A novac se može prikupiti , jedan po jedan . Želim pokušati . A ti ?

(Viren Beltramo) 

venerdì 13 aprile 2012

TORINO JE ARTISSIMA i PARATISSIMA


Torino je mozda najveca kulturna pozornica Italije. U dnevnom listu La Stampa, u nedeljnom dodatku o kulturi izadje program za nedelju koja slijedi. Toliko 
toga bude, da jednostavno ne znas gdje ces, ponuda je ogromna i stalno si u 
nedoumici sta odabrati...
Zato je Torino zadnjih godina preuzeo primat u Italiji po kvalitetu zivota, o toj 
anketi sam pisao u prethodnom blogu, i to posebno socijalnog, kulturnog i 
moram da kazem jako alternativnog. Studenti sve vise i vise sada dolaze u 



Torino, ono sto je nekad bio izbor Milano, Bolonja ili Rim.
Ovaj put, zelio bih da vam kazem par rijeci o dva dogadjaja, jako interesantna,konkurentna, u stalnoj borbi za publiku. Govorim o dogadjanju Umjetnosti. 
Dogadja se Umjetnost. U neku ruku, a mislim na Paratissimu, ludilo koje te 
povlaci u nepovrat, vidis jedno izdanje, i to ti je kraj; moras i ono sledece. 
Pisem o blizancima dogadjanja umjetnosti, jer tu se umjetnost dogadja 
ARTISSIMA i  PARATISSIMA
Torino postaje svakog prvog vikenda u novembru prestonica savremene umjetnosti i kreativnosti, posebno zahvaljujuci dva događaja.

ARTISSIMA (Oval Lingotto) XVIII izdanje, sajam savremene umjetnosti, jedan od najvaznijih u svijetu. Sa umjetnicima, vlasnicima galerija, kritičarima, 
muzejima, najraprezentativnijim galerijama u svijetu, novim talentima i 
talentima za otkrivanje, sastancima, konferencijama i predstavljanjem knjiga. Ne zaboraviti uvece događanja ARTISSIMA LIDO, u kvartu Rimskog Kvadrilatera i Noć Savremene Umjetnosti, znaci prve subote u novembru, sa otvorenim 
galerijama i muzejima tokom citave noci. Cijeli program mozete pogledati na 
www.artissima.it. 2011 je izlagalo nekih stotinak umjetnika iz citavog svijeta, a sve se odvija na prostoru gdje su se odrzavale olimpijske igre, preuredjeno 
posle Olimpijade za izlozbeni prostor. Institucionalno ali naravno, ipak predivno. Ulaznice prilicno skupe, 15 €.

Medjutim, paralelno są Artissimom, a ono sto mnogo vise gotivim, odvija se i 
PARATISSIMA. Odgovor torinskih volontera, umjetnika i ljevicara... iznesimo 
umjetnost na ulice, Kontra institucionalnoj manifestaciji Artissimi. Tako ulicama San Salvaria domaćina Paratissime, događaj off par excelance za izvrsnu 
Artissimu, pretvara, trgovine, kuće, ulice i trgove u kvart laboratoriju u mjesto događanja umjetnosti u Torinu, sa više od pet stotina umjetnika. Za cjelokupan program posjetite www.paratissima.it

Paratissima je umjetnicki događaj koji se održava u kvartu San Salvario u 
Torinu je počeo kao događaj off ali ubrzo je postao jedan od vodećih inicijativa programa Contemporary Art Torino. 
Paratissima nije samo izložba, vec trenutak teritorijalne animacije u kojoj je 
muzika, teatri, pokazuje i neke druge posebne aktivnosti - neki planirane, a 
neke sasvim spontane, stvaraju umjetničku i kreativnu atmosferu jedinstvenu u svakom pogledu, sposobnu da uključe kako lokalnu zajednicu tako i turiste i 
znatiželjne.
Koncept na kojem se bazira Paratissima je da je kreativnost jer je to nešto što pripada svima i svim prostorima, ne samo muzejima, ili tradicionalnim  
umjetničkim galerijama i sajmovima umjetnosti. Mogu upisati svi umjetnici, 
dizajneri, fotografi, slikari, pisci, redatelji, kreatori koji žele izlagati na 
Paratissimi i stvoriti nešto novo.
 Pa i oni koji misle da su umjetnici a koji žele izlagati na Paratissimi, dovoljno je da ispune obrazac kako bi se obezbijedio odgovarajuci prostor. Dakle, svako se może prijaviti i izloziti ili predstaviti.

Naravno, sve je besplatno i srecom se sve odvija u mom divnom kvartu, tako 
da evo vec 7 godina uzivam u tome. 5 dana emergentni umjetnici, preko 500 
umjetnika, muzicara, ulicnih teatara, je izlagalo u barovima, frizerskim 
salonima, samoposlugama, porno bioskopima, tavernama, trotoarima, na ulici i na trgovima, u dvoristima zgrada, garazama, kancelarijama, zabavistima. Sve se pretvori u jedan grad galeriju-pozornicu, ne znam kako bih opisao. Pa djecje umjetnine i vjestine, kreirane u saradnji są umjetnicima iz kvarta. I ima tu i 
banalnosti i kiceraja i cega sve nema, ali prija svo to sarenilo. I uhvatim sebe 
kako se od srca smijem nekim „umjetnickim” radovima, ali to je mozda ono sto daje cari ovom dogadjaju. 
Toliko savrseno i originalno, da su same institucije vidjevsi uspjeh ove 
manifestacije, pocele da sponzorizuju, daju sredstva, i sve to sada cini da je 
Paratissima posjecena i od velikog broja stranaca, i posjetilaca iz citave regije, 
iz Italije, Svajcarske, Francuske... Vec mozes naci i mape za orijentaciju, pa 
potraziti ono sto te zanima. Na hiljade ljudi dodje u San Salvarioda provede 
ovaj ludi weekend. Ja obicno dobijem hronicnu nesanicu, i evo posle tog 
urnebesa, u ponedjeljak, nisam ni isao na posao. I tako sam napisao ovo. 














A moj kvart, San Salvario, godinama izvikivan od desnice kao nesiguran, 
opasan, prakticno u centru Torina, pored centralne zeljeznicke stanice Porta 
Nuova, u stvari je godinama magnet za umjetnike i boeme. Magican. Multi 
etnicki, są najvecim procentom stranog stanovnistva u Torinu, a mozda cak u 
Italiji. Samo je ta mjesavina kultura mogla donijeti ovom kvartu ovakvu 
kreativnost i zivost.



















San Salvario je dakle kvart koji pripada centru Torina. To je konstantna 
movida. Jednom stranom granici centar a drugom fenomenalni park Valentino i rijeku Po. Tu je vecina fakulteta, muzicka akademija, puno katedrala, crkava a da ne govorim o broju lokala, teatara, bioskopa... Zato se tu i praktikuju 
manifestacije kao na primjer Torino Film Festival, Cinema Gay Festival, Afrika, Body Art Live, Torino Share Festival, Slow Food, Terra Madre, Settembre 
Musica, Mi-To... samo neki od dogadjaja koje mozete propratiti.
Nevaljala Devojka
Muzeji, kao na primjer egipatski (2 po velicini u svijetu), Moderna galerija GAM, Muzej Orijentalne Umjetnosti MAO, Muzej Filma (nevidjeno) itd... pa ako volite vino, i hranu na pravom ste mjestu. Torino drzi leadership u svijetu po svom 
Slow Food imidzu, po vinu, od Barbere pa do Nebiola, Barola i Barbareska. Sve to treba okusiti. Bar-knjizare ili knjizare-vinski podrumi su jos jedna karakteristika. Pa eto toliko, a ostalo bolje da otkrijete sami.

sabato 17 marzo 2012

TORINO NAJBOLJI GRAD ZA ZIVOT


INFOGRAFICA RANGIRANJE NAJPODNOŠLJIVIJIH GRADOVA
Statistika promovise za nas najbolje metropole.
Parametri: prevoz, zelenilo, cistoca, slobodno vrijeme, kultura, dogadjaji i problematike stana
(Emanuela MINUCCI)
Gran Madre

TORINO

Zlatna medalja medju najvecima gradovima.
Da, Torino pobjedjuje Rim i Milano sposobnoscu da se nosi sa negitivnostima gradova (smog, usamljenost, emergencija stana,...) igrajucii “asa”. To sto „ima sve” dolazi iz miksa sanjarenja, mašte, altruizma, i udruzivanja snaga. Ukratko, za sposobnost da ponudi nove usluge i mreže neprofitnih zadruga i asocijacija, kooperative i volonterski rad koji je bez premca u Italiji. Taj optimizam volje, da citiramo Gramšija, koja transformiše grad sa sve ogranicenijim resursima (problem koji pogada cijelu zemlju) u zajednici.

Egipatski Muzej
Se non ora, Quando









ANKETA
Potvrda nije stigla iz kancelarija gradske skupstine, vec je to šesti izvještaj o “ Cities Habitability" Fondacije za supsidijarnost, koji ce 15 marta biti predstavljena u Senatu – u prisutnosti Renata Schifani-ja, Corrada Clini-ja ministra Ambijenta i predsjednika Fondacije za supsidijarnosti Giorgia Vittadini-ja.



Više nego laskav izvještaj koji Torino donosi kuci (koji je cak prvi u Italiji za provodjenje slobodnog vremena) proizlazi iz cinjenice da grad Olimpijskih igara 2006, uspijeva održati visok nivo svojih usluga - od problema stanovanja i prijevoz do uredjenog zelenila - jer time može dobiti glavnu ulogu za takozvani treci sektor, sto je u razvoju definisano tehnickim stilom "alternativa središnjih tijela", sto su upravo porodice ili stanovnici udruženih u grupe.


ANKETA
Potvrda nije stigla iz kancelarija gradske skupstine, vec je to šesti izvještaj o “ Cities Habitability" Fondacije za supsidijarnost, koji ce sjutra biti predstavljena
u Senatu – u prisutnosti Renata Schifani-ja, Corrada Clini-ja ministra Ambijenta i predsjednika Fondacije za supsidijarnosti Giorgia Vittadini-ja.
Trg San Carlo
Više nego laskav izvještaj koji Torino donosi kuci (koji je cak prvi u Italiji za provodjenje slobodnog vremena) proizlazi iz cinjenice da grad Olimpijskih igara 2006, uspijeva održati visok nivo svojih usluga - od problema stanovanja i prijevoz do uredjenog zelenila - jer time može dobiti glavnu ulogu za takozvani treci sektor, sto je u razvoju definisano tehnickim stilom "alternativa središnjih tijela", sto su upravo porodice ili stanovnici udruženih u grupe.

Casa del Quartiere
Kvart San Salvario

AMICOBUS
I evo tokom intervjua gradjana (ukupno 1200, sto ljudi po gradovima, vecim od 250 000 stanovnika) bili su vrlo cijenjeni kao usluga npr. Amicobus, stvorena da prati starije invalide. Praktican primjer kako uprava može - gotovo bez dodatnih troškova - koristiti volontere kao odgovor za potrebe. A ako je imidz Torina plasiran vrlo dobro (treci sveukupno, nakon Firence i Bolonje, sa 6,05 bodova dok je Milano dobio 5.62 a Rim 5.13) ovaj rezultat je još važniji s obzirom da vecina ispitanika ocjenjuje nezadovoljavajuci život u metropolama - bazne usluge kao što su dom, okolina, transport i slobodno vrijeme, ukratko, bivaju uglavnom “oboreni” od intervjuisanih. Gdje intervencija drustvenog sektora više nije bila dovoljna da osigura ugodnu rezidenziju u gradovima, cita se iz ovog istraživanja – odradila je slobodna inicijativa onih koji su se udružili da bi odgovorili na specificne potrebe i tako dali nezamenljiv doprinos.


MAGICNO SLOBODNO VRIJEME
Iz izvjestaja stanara i performansi usluga u Torinu izlazi kao – jedina pobjednicka italijanska metropola. Pa cak i pod tackom objekti za koriscenje slobodnog vremena, zajedno sa ponudom dogadaja) dolazi na prvo mjesto u Italiji, sa 6,5 bodova. Ispred Firence i Venecije koje dijele podijum.
Casa delQuartiere

Torino Film Festival - trg San Carlo

Murazzi . rijeka Po
Piazza Vittorio - najveci trg u Evropi
Casa del Quartiere - popravka bicikala (gratis)
SLABE TACKE
Iako po stavci prevoza Torino ostaje iza Milana (6 prema 5,88), i iako po dijelu cišcenje ulica otpada je - ali samo - manje cist od Milana (6,19 prema 6), ali mnogo uredniji i cistiji od Rima ili Genove.


Pouka istraživanja: ako u velikim gradovima živite losije, metropola u kojoj se najbolje živi je nesumnjivo Torino.




 











mercoledì 11 gennaio 2012

L'OPERA AL BAZURA


via Belfiore 1 bis, Torino
si conclude  il primo ciclo di 
L'OPERA AL BAZURA
che ha visto la presentazione de Il barbiere di Siviglia, Madam Butterfly, Il flauto magico, 
e che si appresta,
martedi' 24 gennaio alle ore 21,30
a presentare
ORFEO di Claudio Monteverdi
e
LA SERVA PADRONA di Giovanni Battista Pergolesi
 
con la partecipazione del soprano COSTANZA FIORE

avvisaglie sul teatro musicale con suoni, video e dicerie.
 
claudio canal
 
 
Si puo' prenotare la cena al: 349.3843499
 

sabato 26 novembre 2011

Giornata Internazionale per l'Eliminazione della Violenza contro le donne


Il 25 novembre 1960 le sorelle Mirabal, mentre si recavano a far visita ai loro mariti in prigione, furono bloccate sulla strada da agenti del Servizio Militare di Intelligenza. Condotte in un luogo nascosto nelle vicinanze furono torturate, massacrate a colpi e strangolate, per poi essere gettate in un precipizio, a bordo della loro auto, per simulare un incidente. L’assassinio delle sorelle Mirabal è ricordato come uno dei più truci della storia dominicana.

La giornata vuole testimoniare la lotta contro lo stupro, le torture, gli abusi, le molestie sessuali, i matrimoni forzati, le violenze in famiglia di cui Donne di ogni paese sono vittime.

mercoledì 14 settembre 2011


Associazione Corale Claricantus

Con il sostegno dell’Associazione Italiana Kodály per l’Educazione Musicale 
 logo aikem rosa.jpg
Affiliated National Institutional
Member of the International Kodály Society 

Laboratorio di Formazione Corale

ottobre 2011-maggio 2012 


 Alfabetizzazione musicale, solmisazione relativa,
educazione della voce e dell'orecchio,
sviluppo del senso ritmico e formale, 
memoria musicale, analisi, improvvisazione.  
Repertorio corale tratto da vari stili e periodi.

Docenti
Teresa Sappa
Barbara Briano

Sala Pastorale
Parrocchia Sant' Anna
Via Brione 40

TORINO

Informazioni

Cell. 3281827387
  
www.claricantus.net

lunedì 28 febbraio 2011

Arrivano (Ma chi sono? Nostri vicini di casa ?!?!)

Arrivano
(Ma chi sono? Nostri vicini di casa ?!?!)

Il mediterraneo,  la parte più bella d'Europa.  Numerose culture, popoli. La storia qui ha scritto tanto.
Il mare Mediterraneo;  ad ovest oceano Atlantico e Gibilterra ad est il Bosforo e il mar Nero,  a sud-est Il canale di Suez, il mar Rosso; non divide,  ma unisce non solo i mari ma anche i tre continenti: Europa,  Africa ed Asia.

I paesi Albania, Algeria, Andorra, Bosnia-Erzegovina, Cipro, Croazia, Egitto, Francia, Grecia, Italia, Libano, Libia, Malta, Marocco, Monaco, Montenegro, Palestina, San Marino, Siria, Slovenia, Spagna, Tunisia, Turchia.

Dunque, il nostro cortile comune è il Mediterraneo e noi Mediterranei, uno di fronte ad altro. Non mi ricordo che qualcuno abbia pensato ad integrare tutto il Mediterraneo in una unione di paesi. Oppure con una politica a lungo termine, si poteva pian' piano avvicinare, scambiare qualche pensiero, le conoscenze, lo studio, la cultura, tanto di non trovarsi come oggi d'avanti una incognita assoluta. Ma di alzare i muri, montare i radar si. E adesso, tutti sorpresi! Avranno magari anche loro la voglia di cambiare, voglia della libertà, perché no. Di confrontarsi. Mi fa ridere sentire la parola la sorpresa. Sorpresa di che cosa? Di questa rivolta? Cerchiamo invece di capire, se non siamo stati capaci fin' adesso e cerchiamo di aiutarli. Non abbiate paura, sono le persone come noi.

Seguo con ansia gli ultimi eventi. Sono tanto dispiaciuto per le vittime. Non riesco a non pensarli ogni momento. A loro che hanno qualche sogno da seguire. Tanti giovani.

Sono invece stupito, quanto poco sappiamo di nostri primi vicini di casa. Non sappiamo niente. NIENTE. Adesso apriamo, guardiamo e consultiamo le mappe, ci ricordiamo delle vecchie storie, probabilmente sempre sapute ma mai considerate. Della popolazione non sappiamo niente. Non ci toccano proprio. Ci piacono le spiagge, gli alberghi, qualche resort di lusso, andiamo lì per abbronzare no. Magari qualche foto d'avanti la Sfinge, i piramidi. E basta. Non chiedete come sono le persone, come vivono, che cosa sognano e cosa vorrebbero fare. Nessuno vi saprà rispondere. E poi, a chi interessa.
E' importante che stanno a casa loro. Noi no. Ma loro si. “Aiutiamo lì in casa propria” dissero, se no, arrivano in massa e ci rubano lavoro, spacciano la droga, stuprano, uccidono, insomma, sono fatti così.

Ma quanti sono “questi immigrati” che si impossesseranno delle nostre città, i nostri spazi. Al momento quando scrivo, ce già il panico tra Lega, autorità e le varie media. Sono circa 6.000. Sei mila. Ma in un stadio non si vedono neanche, i sei mila. Ci saranno gli altri, certo che ci saranno. Ma siccome arriveranno, anche quelli che sono stati imprigionati negli campi di concentramento, detti Centri di permanenza, dove sono stati torturati, stuprati, derubati. E questo sappiamo molto bene. In pochi hanno scritto di questa gente, trattata peggio di animali. Sappiamo chi ha praticamente autorizzato queste torture. Lo sappiamo bene, ma siccome siamo stati zitti, è come se abbiamo dato il nostro consenso. Il benestare.
E mi sa, che adesso, quel “trattato di muro protettivo è saltato”, e bisogna di corsa trovare un' altro interlocutore che si prenderà la briga, per qualche soldo di far continuar a vivere quelle strutture, tenendoli ben chiusi dentro. Se no, ecco che ci sbarcano qui, un milione, due milioni, chi sa, forse anche cinque milioni... se tutto va bene




venerdì 10 dicembre 2010

Banka Sjemena


Da cuveni Seed Vault.
Da dragi moji prijatelji, ali slozicete se sa mnom u sledecem.
Projekat je divan, i arhitektonski i tehnicki vrhunski uradjen objekat, izvanredno vodjen i kontrolisan, i sve je to stoji.

Ali, jos kad sam prvi put gledao veliki dokumentarac o Svalbardu, izmenjivali su mi se radost i ljutnja, u stvari vise strah.
Zasto smo dosli u situaciju da uopste imamo potrebu za bankom sjemena.
Znaci, dotle je doslo, nema vise vremena za cekanje.
Stiglo je najgore, i groznicavo se prikupljaju poslednje, sigurno prirodne kulture, njihovo sjeme, i to se odlaze u podzemne hodnike Svalbarda, za zlu ne trebalo.
Jednostavno, vrijeme radi svoje, GMO nadjacavaja ostale kulture.

Vidite, sada u 20-o, vijeku, nemamo vise sluha da osjetimo dobro prirode.
Gledam seljaka koji kada bira sjeme, sta radi.
Uzmega u saku, gleda, dodiruje i bisti. Mirise ga...
Ne moze pogrijesiti. On zna da li je dobro ili ne.

Nije kao ja koji mora da cita na poledjini kesice sastav. A i kad procitas,nisi siguran da li je to sve. Pa cak i ono sto pise, ne znam da protumacim.
Eto takvo je to sjeme. Kao ono za jagode. GMO.

Vi, u Srbiji, bar znate sto je hrana, imate veliko nasledje, bogastvo, ali sve je manje takvih, pravih zemljoradnika, seljaka.

A to nisu seljaci, to su pravi geniji. Taj kad uzme sjeme u ruku, bolji ce sud o njemu dati,
nego bilo koja laboratorija.

Njegova gruba, ispucala ruka ima mekocu djecje ruke i zaprepascujucu senzibilnost.
Dzaba laboratorije, ispitivanja... ne negiram ih svakako, i ja sam ucio i ucio, ali poredjenja nema.
Instituti bi trebalo time da se bave. Naucio me tome veliki Carlo Petrini, Shiva, Terra Madre...



Zato bih uputio
A P E L

Umjesto da podjete na utakmicu ili u grad nedeljom... podjite na selo... potrazite seljake koji rade, seju, oru... pitajte ih. Pitajte ih kako prepoznati dobro sjeme... kako pogledati u nebo da bi znali sta ce biti sjutra... pustite ih da pricaju... ne prekidajte ih... reci ce vam puno vaznih stvari o prirodi, i naucicete puno... nemamo puno vremena, te generacije odlaze, ostarale su, i moramo od njih nauciti da bi i mi znali... i zapisite sve to sto vam kazu.. ZAPISITE!!!

Dugo vec sam imao potrebu da ovo napisem

giovedì 4 novembre 2010

Ostaggio perfetto di Claudio Canal con Vesna Ščepanović

 Giovedì 4 novembre 2010, ore 21.00
ingresso libero

O S T A G G I O   P E R F E T T O
di Claudio Canal con Vesna Ščepanović

Birmania/Myanmar: un paese che sta ai bordi in ombra del nostro immaginario. Un paese che compare ogni tanto in occasione di qualche evento sensazionale  per poi nuovamente svanire.
Da venti anni senza clamori e senza gesti spettacolari una donna  si oppone con intelligenza e fermezza ad una dittatura impietosa ed stolta. Questa sua resistenza Aung San Suu Kyi l'ha pagata e la paga con una ventennale detenzione domiciliare che tuttavia non l'ha piegata e che forse verrà sciolta il prossimo 13 novembre, dopo le elezioni di facciata che si terranno il 7, a cui, ovviamente, le è stato impedito di partecipare.

OSTAGGIO PERFETTO presenta sulla scena  questa donna irriducibile,  la profondità del suo pensiero e la realtà del contesto politico, sociale e culturale in cui opera. Un ragguardevole materiale documentario, sia video sia audio, ne arricchisce la comprensione.
Lo spettacolo sarà seguito, a cominciare dal prossimo dicembre, da alcuni incontri dedicati alla letteratura contemporanea della Birmania e alla sua evoluzione politica sia interna sia internazionale.

Da tre anni Claudio Canal tiene un seminario mensile di italianistica nella capitale precoloniale Mandalay, scrive sulla situazione politica e culturale del paese e pubblica online una Myanmar Newsletter.


Per informazioni: 011.531264
http://www.cineteatrobaretti.it/app/ostaggio-perfetto.htm

venerdì 29 ottobre 2010

MELTIN’CHOIR BALCANI 2010


CONCERTO                                                                

  MELTIN’CHOIR
  BALCANI 2010

VENERDI’ 12 NOVEMBRE, alle ore 21.00
sala ATC di corso Dante 14.



                                                               





INCONTROCANTO


                                                                                                     











CORO G














FABBRICAVOCI


VERSO LA CHIUSURA DEL “numero zero”
                                                                        
A partire dalla giornata di presentazione dell’8 maggio scorso il progetto si è sviluppato nelle varie parti in programma.
MELTIN’ è stato innanzitutto incontro di cori. Tre cori torinesi si sono impegnati nello studio di un repertorio comune di origine balcanica:  COROG, INCONTROCANTO e FABBRICADIVOCI   hanno lavorato a più riprese con la direttrice  di coro ZOJA DJUROVIC (Montenegro) che ha  tenuto a Torino una serie di prove musicali a  giugno e a ottobre 2010.                                                      
Zoia ci ha portato brani a più voci, di argomento   popolare, che ci hanno “costretti” ad entrare  nella ritmica e nella melodia dei balcani, con frequenti cambi di ritmo e di metro e moltissime variazioni emotive e stilistiche. I cori partecipanti hanno studiato alcuni brani comuni e alcuni brani “a coro solo”, che entreranno sicuramente nel repertorio musicale di ciascuno.
Al gruppo dei tre cori si sono aggiunti anche alcuni amici “sparsi” e tutti insieme abbiamo dato vita ad un coro di circa 90 elementi.
Accanto alle attività per i cori polifonici MELTIN’ è stato anche coralità per bambini e ragazzi.
I CORI DI GIUGNO 2010, organizzati da Cantascuola, hanno visto circa 85 bambini e ragazzi dai 7 ai 15 anni lavorare insieme per tre giorni, dal 14 al 16 giugno, guidati da EDOARDO MATERASSI e ZOJA SJUROVIC.  Abbiamo imparato moltissimi canti di diversa provenienza (Grecia, Macedonia, Bulgaria,   Montenegro, Albania, più alcuni canti Rom) che hanno dato vita ad una serata finale (16 giugno) al teatro ATC di c.so Dante a Torino.
L’entusiasmo dei bambini, la grande qualità   dei docenti e la varietà delle proposte musicali (ritmo, metro, modalità, scale musicali  inconsuete) hanno portato a grandi risultati e abbiamo deciso di conservare parte di quel repertorio per le proposte didattiche corali che verranno realizzate presso le scuole per il corrente anno scolastico.
L’ultima iniziativa in ordine di tempo è stata l’organizzazione di quattro SERATE CORALI rivolte a persone incuriosite dall’iniziativa e dalla tematica.
Per realizzarle abbiamo approfittato della disponibilità della nuova 
CASA DEL QUARTIERE di SAN SALVARIO (che ha anche organizzato
una serie di “aperitivi balcanici”) presso la quale si sono ritrovate più di quaranta persone che sono state coinvolte in canti e balli.

Questa edizione “numero zero” si completa con la disponibilità di un certo numero di schede e di materiali di approfondimento, a cura di Claudio Canal, che saranno pubblicate sul sito di Cantabile e che costituiranno la base per
nuove iniziative sull’argomento.

La conclusione del progetto avverrà con il CONCERTO conclusivo il
VENERDI’ 12 NOVEMBRE, alle ore 21.00
presso la sala ATC di corso Dante 14.

In quella occasione saranno presenti i tre cori polifonici, il gruppo di bambini e ragazzi e anche il gruppo di adulti che ha partecipato alle serate di canti e danze balcanici.
Sarà una sorta di “festa” finale, che ci aiuterà a tirare le somme di questo primo progetto e a progettare la prossima edizione di MELTIN’ CHOIR che vorremmo realizzare nel 2012.

Chi fosse interessato a partecipare al concerto finale o a recuperare i materiali didattici e musicali può contattare CANTABILE all’indirizzo
email info@cantabile.it